Branilaca Bosne 2A
Zenica, Bosna i Hercegovina

+387 32 442 750
info@chronos.ba

PON - PET
08:00 - 16:00

1. Ekonomija se izvorno nazivala ‘politička ekonomija’

Ekonomija je politika i kao takva nikada ne može biti nauka. Ipak, dominantna neoklasična škola ekonomije je uspješno promjenila naziv discipline iz tradicionalne ‘političke ekonomije’ u ‘ekonomiju’ na prijelazu u 20. stoljeće. Neoklasična škola htjela je od ekonomije stvoriti čistu nauku lišenu političkih (a time i etičkih ) dimenzija koje uključuju subjektivne vrijednosne procjene. Ova promjena bila je politički potez sama po sebi.

2.Nobelova nagrada iz ekonomije nije izvorna Nobelova nagrada

Za razliku od izvornih Nobelovih nagrada (fizika, hemija, psihologija, medicina, književnost i mir) koje su utemeljene od strane švedskog industrijalca Alfreda Nobela krajem 19. stoljeća, Nobelovu nagradu za ekonomiju utemeljila je Švedska centralna banka (Sveriges Riksbank) 1968. te se stoga službeno zove ‘Sveriges Riksbank nagrada iz ekonomskih znanosti u sjećanje na Alfreda Nobela’. Članovi Nobelove obitelji poznati su po kritici Švedske centralne banke zbog dodjeljivanja nagrade protržišno orijentiranim ekonomistima koje njihov predak ne bi prihvatio s odobravanjem.

3. Nijedna ekonomska teorija ne može objasniti ekonomiju Singapura

To je ono što nazivam ‘problemom Singapura‘. Ako ste pročitali standardnu dozu hvalospjeva o ekonomskom uspjehu Singapura na mjestima poput Economist-a ili Wall Street Journal-a, čut ćete samo o singapurskoj slobodnoj trgovini te prijateljskom stavu prema stranim ulaganjima. Nikad nećete čuti kako je gotovo svo zemljište u Singapuru u državnom vlasništvu, dok je 85 posto stambenog prostora pod ingerencijom državne stambene korporacije. 22 posto BDP-a je proizvedeno od strane poduzeća u državnom vlasništvu (uključujući Singapore Airlines), dok svjetski prosjek iznosi oko 9 posto.
Grubo rečeno, ne postoji ekonomska teorija koja sama samcata može objasniti uspjeh Singapura; njegova ekonomija spaja ekstremne karakteristike kapitalizma i socijalizma. Sve teorije su djelomične; stvarnost je kompleksna.

4. Britanija i SAD su izumili protekcionizam, a ne slobodnu trgovinu

Britanija je imala najzaštićeniju ekonomiju u kapitalističkom svijetu u kasnom 18. stoljeću te u ranom 19. stoljeću. Velik dio protekcije bio je predviđen s ciljem promocije i zaštite britanskih proizvođača od superiornih stranih konkurenata iz Evrope, posebno iz zemalja Beneluxa (odnosi se na današnju Nizozemsku i Belgiju).

SAD je otišao korak dalje. Koristeći kao inspiraciju britansku protekcionističku politiku, Alexander Hamilton, prvi ministar finansija SAD-a (to je tip na novčanici od 10 dolara) razvio je teoriju ‘argument zaštite mladih industrija’ (eng. infant industry argument) – stajalište da vlada ekonomski zaostale nacije mora štititi i njegovati svoju mladu industriju sve dok ne ‘odraste’ i postane sposobna za natjecanje na svjetskom tržištu. Hamilton je poginuo 1804. u dvoboju pištoljima, a SAD je usvojio protekcionizam dvadesetih godina 19. stoljeća te ostao najzaštićenija svjetska ekonomija tokom većeg dijela sljedećeg stoljeća.

5. Slobodna trgovina se u početku širila neslobodnim metodama

Slobodna trgovina širila se diljem svijeta tokom 19. stoljeća. Međutim, svoje širenje u najvećoj mjeri duguje nečemu što ne bismo u normalnim okolnostima povezali sa rječju ‘slobodan’ – sili, ili barem prijetnjama o upotrebi iste. Kolonizacija je bila očiti put ka ‘neslobodnoj slobodnoj trgovini’, za vrijeme koje su kolonijalni gospodari pokorene države silom tjerali da u potpunosti prihvate slobodnu trgovinu. Čak su i mnoge nekolonizirane zemlje bile prisiljene prihvatiti slobodnu trgovinu. ‘Diplomatijom topova’ prisiljene su na potpisivanje nepravednih sporazuma kojima im je između ostalog uzeta i carinska autonomija (pravo da odrede vlastite carinske tarife). Najozloglašeniji sporazum je onaj potpisan u Nankingu koji je Kina bila prisiljena potpisati 1842. godine nakon poraza u Opijumskom ratu, ali i zemlje Latinske Amerike, Otomansko Carstvo (predak Turske), Perzija (današnji Iran), Siam (današnji Tajland) te čak i i Japan bili su predmet sličnih sporazuma.

6. Konzervativac Otto von Bismarck uveo je prvu socijalnu državu na svijetu

Suprotno onome što većina ljudi vjeruje, socijalna država je izvorno izum desnice. Konzervativac Otto von Bismarck je prvi koji ju je uveo. Bismarck je mrzio socijalizam, ali nije bio ideolog. On je zapravo shvatio da ukoliko ne osigura minimalnu sigurnosnu mrežu radnicima, da će se oni okrenuti socijalizmu. Stoga je radnike zadržao sretnima stvaranjem prve socijalne države na svijetu. To upućuje na to da oni koji žele uništiti socijalnu državu, iako njeguju imidž kapitalista, ustvari mogu biti najveći neprijatelji kapitalizma.

7. Kapitalizam je najbolje rezultate ostvarivao između 1950-ih i 1970-ih, u razdoblju velike regulacije i visokih poreza

Unatoč tome što u posljednje vrijeme možemo čuti o štetnosti ekonomskih učinaka visokih poreza i snažne državne regulacije, napredne kapitalističke ekonomije rasle su brže u razdoblju između 1950-ih i 1970-ih, kada je bilo mnogo regulacija i visokih poreza. Između 1950. i 1973. prosječni dohodak po glavi stanovnika rastao je nevjerojatnom stopom od 4,1 posto godišnje. Japan je ostvarivao još brži rast od 8,1 posto kao polazišna karika lanca ‘ekonomskih čuda’ iz Istočne Azije u razdoblju iduće polovice stoljeća. Čak je i SAD, najsporije rastuća ekonomija razvijenog svijeta u to vrijeme, rasla stopom bez presedana koja je iznosila 2,5 posto. Dohodak po glavi stanovnika za sve navedene ekonomije zajedno, od tada je rastao samo 1,8 posto godišnje u razdoblju 1980-2010 unutar kojeg je došlo do smanjivanja poreza bogatima i deregulisanja njihovih ekonomija.

8. Internet je izumila vlada SAD-a, a ne Silikonska dolina

Mnogo ljudi misli da je SAD odmakao tako daleko u razvoju novih tehnoloških sektora zbog poduzetništva privatnog sektora. Međutim, nije. Federalna vlada SAD-a stvorila je svaki od tih sektora.
Pentagon je finansirao razvoj računara od samih početaka, isto tako i internet je proizašao kao Pentagonov istraživački projekt. Poluvodič – temelj ekonomskog sektora informatike – je inicijalno razvijen finansiranjem od strane američke mornarice. Zrakoplovna industrija SAD-a ne bi se razvila u ono što je danas da je zračne snage SAD-a (US Air Force) nisu indirektno masovno subvencionirale plaćanjem ogromnih cijena za vojne zrakoplove, iz kojih je ostvareni profit bio usmjeravan u razvoj civilnog zrakoplovstva.

9. Prije oporezivanja i socijalnih izdavanja, Njemačka i Belgija imaju veću razinu društvene nejednakosti od SAD-a

Prije oporezivanja i socijalnih transfera, popriličan broj evropskih zemalja, poput Njemačke i Belgije imaju veću razinu društvene nejednakosti od SAD-a. Tek nakon oporezivanja i socijalnih transfera, postaju jednakije. Ovi primjeri nam pokazuju da je moguće fundamentalno preoblikovati nejednakost unutar zemlje sa progresivnim porezima i socijalnom državom. Unatoč tome što mnogi ljudi kažu, nejednakost nije prirodni fenomen, poput potresa ili uragana, izvan ljudske kontrole.

10. Finska, jedna od društveno najjednakijih zemalja u svijetu rasla je brže nego SAD

Ne samo da postoji mnogo dokaza koji ukazuju na to da veća nejednakost stvara više negativnih socio-ekonomskih ishoda, postoji i popriličan broj primjera u kojima su egalitarnija društva ostvarivala rast mnogo brže u odnosu na manje egalitarna društva. Unatoč tome što je jedno od najegalitarnijih društava u svijetu, egalitarnije čak i od država bivšeg sovjetskog bloka za vrijeme socijalizma, Finska je rasla mnogo brže od SAD-a koji spada u skupinu najmanje egalitarnih društava u razvijenom svijetu.

11. ‘Lijeni’ Grci su jedni od najradišnijih ljudi u razvijenom svijetu nakon stanovnika Južne Koreje

Od početka krize u evrozoni, Grke se ocrnjuje i karakterizira kao lijene ‘parazite’ koji žive na račun radišnih Sjevernjaka. Međutim, Grci u prosjeku rade duže nego radnici u bilo kojoj drugoj zemlji razvijenog svijeta osim Južne Koreje. Grci zapravo rade 1,4 i 1,5 puta duže od navodno radoholičnih Nijemaca i Nizozemaca. Italijani također prkose mitu o ‘lijenim Mediterancima’ budući da vremenski rade isto kao i Amerikanci te 1,25 puta duže od svojih njemačkih susjeda. Ove brojke ukazuju na to da problem Mediteranskih zemalja eurozone nije radna etika nego produktivnost.

12. Švicarska i Singapur ne žive samo od bankarstva i turizma

Mnogo ljudi tvrdi da smo ušli u razdoblje post-industrijskog svijeta, u kojem ‘proizvodnja stvari’ više nije važna, te da je uslužni sektor postao motor ekonomskog razvoja. Švicarska i Singapur se često navode kao primjeri država koje uspjeh temelje na uslužnim djelatnostima. Nisu li ove dvije države pokazale da je moguće postati jako bogat baveći se uslužnim djelatnostima poput finansija, turizma i trgovine?

Zapravo ove dvije države pokazuju upravo suprotno. Prema podacima UNIDO-a, Švicarska je 2002. imala najveću stopu dodane vrijednosti proizvoda po glavi stanovnika (MVA) – 24 posto više od Japana. U 2010. godini, Singapur je bio prvi na ljestvici sa stopom MVA koja je bila 48 posto veća od američke. Švicarska je te godine bila treća.

13. Većina siromašnih ne živi u siromašnim zemljama

Trenutno oko 1,4 milijarda ljudi – ili jedan od pet ljudi u svijetu – živi sa manje od 1,25 dolara dnevno, što je svjetska granica siromaštva (ispod koje puko preživljavanje postaje izazov).

Međutim, većina siromašnih ne živi u siromašnim zemljama. Više od 70 posto ljudi koji žive u apsolutnom siromaštvu zapravo žive u zemaljama srednjeg dohotka. Od sredine 2000-ih, više od 170 milijuna ljudi u Kini (oko 13 posto populacije) i 450 milijuna ljudi u Indiji (oko 42 posto populacije) živjelo je sa dohotkom manjim od svjetske granice siromaštva. To pokazuje s kakvim se ogromnim izazovima ove dvije najmnogoljudnije zemlje suočavaju.

Autor: Ha-Joon Chang, profesor ekonomije na Sveučilištu Cambridge i autor svjetskog bestsellera “23 Things They Don't Tell You About Capitalism”

Ha-Jun-Chang

Izvor: huffingtonpost.co.uk i advance.hr