Nije bitno šta radite, čime se bavite, koja je tačno Vaša profesija. Bitno je koliko volimo to što radimo.
A da li volimo? Ili radimo mehanički? Ili ne razmišljamo puno o tome i sretni smo samo što imamo posao?
Kako doživaljavate svoj posao i da li ga volite, da li vozite Plavi bicikl i nosite Crveni šešir, to je ključna stvar u svakom poslu.
Kakve veze ima Plavi bicikl i Crveni šešir sa poslom?
O Plavom biciklu smo se od rođendana @cyberbosnka počele zezati @DaraPicard, @DobrilaM i ja. Plavi bicikl je za mene simbol erotike, i potiče od istoimene knjige autorice Régine Deforges. A erotika u odnosu na posao je važna.
Kako? Erotika potiče iz starogrčkog i označava ljubav, želju, i uobičajeno se stavlja u kontekst sa sexom. Ja je ovdje stavljam u kontekst sa poslom.
Ako u poslu koji obavljamo osjećamo zadovoljstvo, ako opažamo detalje, ako razmišljamo o tome kako unaprijediti naš rad, maštamo o tome da će rezultati tog rada dovesti do našeg unutrašnjeg ispunjenja i zadovoljstva, onda je to to.
Kako prilazite poslu?
Kao nečemu što je tu jer nam nužno treba.
Kao nečemu o čemu i ne razmišljamo, već po automatizmu sjedamo za sto, otvaramo laptop i počinjemo rad. Bez razmišljanja, bez pažnje, bez uzbuđenja.
Ili možda sjednete za sto, lagano otvorite laptop, otpijete gutljaj kafe ili čaja, pa gledate par minuta u ono što treba da radite, smješkate se i razmišljate kako bi to danas bilo najbolje i najljepše da uradim.
Probate raditi na jedan način, pa onda analizirate rezultate, pa odlučite probati na drugi način, istražujete sebe u poslu i posao u sebi.
Koketirate li sa poslom? Istražujete li njegove i svoje mogućnosti? Ako to radite, onda na posao dolazite sa Plavim bicikom i sretni ste.
Postoje ljudi koji su jako dobro plaćeni za posao koji rade, egzistencijalno osigurani, njihova djeca studiraju u inostranstvu, a totalno su emotivno indiferentni u odnosu na to što rade. Žao mi je takvih ljudi. Nikada neće znati kako je lijepo voziti Plavi bicikl na putu za posao.
Sa druge strane, znam ljude čiji profesionalni život i egzistencija imaju stalno uzlazno – silaznu putanju, koji se stalno istražuju, preispituju, ali unatoč tome svaki posao koji rade, pa i kada rade po nekoliko paralelno, rade to sa uzbuđenjem, istražuju, osmatraju, osjećaju, … oni dolaze na posao sa Plavim bicikom. Oni su sretni.
A šta je sa Crvenim šeširom?
Crvena boja je boja vatre i krvi, povezana je sa energijom, ratom, opasnosću, snagom, moći, odlučnosti, kao i sa strasti, željom i ljubavi (opet).
Da bi ste bili uspješni u poslu, morate nositi Crveni šešir. Morate biti energični, snažni, odlučni, strastveni u poslu i – voljeti to što radite. Za razliku od Plavog bicikla, ovdje je naglasak na energičnosti i strasti.
Opet povlačim paralelu.
Radite li posao kao Gustav u crtanom filmu, anemično, sporo, neuvjerljivo, … nećete uspjeti (u)raditi ga. Pasti ćete ili ćete ostati tu gdje jeste. I što je najlošije, bićete nesrećni.
Ali ako u posao unesete energije, stanete iza svojih odluka, gledate sugovornika ravno u oči, ne libite se da malo podignete glas, iz Vas viri želja da uspijete – onda radite pravu stvar. I onda imate Crveni šešir na glavi.
Fokus je, u stvari, u ljubavi prema poslu. Ljubav podrazumjeva i Plavi bicikl (erotiku) i Crveni šešir (strast), a mislim da su to dvije izuzetno lijepe “stvari”, pa zašto onda ne bi smo malo promijenili odnos prema poslu. Bićemo sretniji i ispunjeniji radeći ga. Bićemo zadovoljni. Mislim, nema to veze sa estrogenom i testosteronom, ali ima sa serotoninom i endorfinom (hormonima sreće).
Autor: Sanela Agačević
Izvori: http://en.wikipedia.org/
