Branilaca Bosne 2A
Zenica, Bosna i Hercegovina

+387 32 442 750
info@chronos.ba

PON - PET
08:00 - 16:00

Neko se opredijeli da bude zaposlenik u tuđoj firmi, a neko da pokrene vlastiti biznis. Prednosti i nedostataka ima u obje opcije.

Biti zaposlenik i imati poslodavca može značiti: sigurnu platu, ne razmišljanje o tome „kako će se zaraditi novac“, redovno plaćanje doprinosa, rad osam časova dnevno i poslije „mozak na pašu“ i sl. Ali, postoji zavisnost od sposobnosti drugih da zarade plaću zaposleniku i profit sebi, zavisnost od tržišta, okruženja, profesionalnosti poslodavca, poslovne kulture, osjećaja za potrebe odlaska na godišnji odmor, pauze u toku rada i sl

Raditi „sam za sebe“ je opcija koja daje dosta slobode u smislu kreiranja biznisa, usmjeravanja novčanih i drugih resursa, ali sa druge strane nosi mnoštvo rizika, od kojih je najgori rizik od neuspjeha. Međutim, „nosi“ ga i prva opcija – rad kod poslodavca, u konačnici.
Raditi „sam za sebe“ ili pokrenuti vlastiti biznis u ljudima stvara neku posebnu hemiju i stvara posebne emocije: važnost, posjedovanje nečega  (u početku najčešće ničega, osim Rješenja o registraciji i milion upitnika, ali i to je nešto), pokreće se stvaralački nagon, kreativnost, želja za uspjehom, …

U ovo priči se želi dati odgovor na pitanje: „Kako odabrati djelatnost kojom ću se baviti?“, u smislu njene ekonomske i svake druge isplativnosti.
Oskudnost zanimanja, profesija, dodatnih edukacija, prekvalifikacija, usavršavanja znanja, kao i sveopšte neznanje o trendovima u razvoju zanimanja i korištenja istih u svrhe pokretanja vlastitog biznisa značajno blokira ovu prvu fazu. Nije dovoljno imati novca za osnovni kapital (ako se osniva d.o.o.) ili za općinske takse (ako se osniva samostalna djelatnost). Nije dovoljno donijeti odluku da se hoće osnovati granap – i gotovo. Na žalost, veoma često se sva priča svodi na naprijed rečeno.

Šta treba uraditi prije nego se odabere djelatnost kojom će se baviti?

Napraviti (samo) generalno opredjeljenje o djelatnosti kojom će se baviti (trgovina, ugostiteljstvo, grafička djelatnost, web dizajn, auto-praonica ili dr.).

Odrediti tržište i ciljne grupe kojima će se nuditi proizvodi ili usluge. Ovdje je bitno opredjeljenje u smislu geografskog / teritorijalnog opredjeljenja (npr. država BiH, cijeli grad, jedan blok, jedna ulica, …) i u smislu određenog segmenta korisnika (bilo ko, isključivo odrasli ljudi, domaćice, studenti, adolescenti, trudnice, ljubitelji tehnike, muzičari …). Mora se znati ko je teritorijalno i strukturno ciljna grupa kupaca, da bi se moglo krenuti u dalju analizu i uopće realizovati ideja.

Ispitati da li i koliko takvih djelatnosti uopće postoji na ciljanom tržištu, što znači da se ispituje postojanje buduće konkurencije.

Ukoliko buduća konkurencija postoji (što je veoma čest slučaj), treba ispitati zadovoljstvo korisnika usluga buduće konkurencije. Svako nezadovoljstvo treba iskoristiti kao vlastitu prednost. Međutim, ukoliko je konkurencija toliko „jaka“ i ima stabilan položaj na ciljanom tržištu, ne bi se trebalo upuštati u tu „igru“, jer se veoma lako može izaći kao gubitnik. U tom slučaju se najbolje vratiti na početak, na tačku 1. i promijeniti generalno opredjeljenje o djelatnosti kojom će se baviti.

Poslovni plan je potrebno uraditi. Kada kažem „poslovni plan“, pri tome mislim na stvarne želje, mogućnosti i pokazatelje, koje će u poslovni plan pretočiti isključivo lice koje planira pokrenuti vlastiti biznis. Veom često se izrada poslovnog plana naruči i plati „stručnim licima“, međutim, ta „stručna lica“ nemaju ideju u glavi i ne mogu, koliko god dobro da budu plaćeni, znati sve elemente ideje kojima raspolaze budući vlasnik biznisa. Ja to ponekad kažem: „Samo Vi znate kako Vaša ideja diše“. Poslovni plan će pokazati, između ostalog, ekonomičnost i profitabilnost, kao i prag rentabilnosti koji je jako bitan kao informacija prije nego se krene u realizaciju pokretanja biznisa.

Odabrati pravu lokaciju za biznis. Lokacija je veoma bitna za djelatnosti koje ciljaju na širi segment populacije, ali i za druge kupce.
Recimo da konkurencija postoji, što je najčešće slučaj, ali da nije „zauzela“ cijelo tržište, onda treba razmotriti drugačiji pristup poslu. U stvari, moto treba da bude: „Pokrenuću biznis koji će biti najmanje dobar kao moja najveća konkurencija.“ Najjednostavniji način jeste (opet) istraživanje tržišta u smislu „šta to drugačije da ponudim, a da je bolje od moje konkurencije“? Načina ima mnogo, samo se treba zadubiti, i ne mora značiti da su ti drugačiji načini uvijek skuplji od klasičnog obavljanja djelatnosti.

Na primjer, tokom moje posljednje posjete Budimpešti, glavnom gradu države za koju su nekada ranije naši prostori bili predmet uzora, ugleda, pa i zavisti, u određenom segmentu, naišla sam na malu talijansku pizzeriju (koja se samo tako zove).
Nakrcana je stolovima, ali opet nije gužva, na zidovima su police gdje su izloženi talijanski i drugi proizvodi koji se mogu kupiti. Ako posjetitelju treba internet, može otići u jedan kut gdje je smješteno par laptopa. Ako posjetitelj želi nešto kupiti – tu je roba izložena na policama, ako želi tu jesti – ugostiteljska ponuda je kompletna, ako želi kući ponijeti – opet može. Ideja ima mnogo, samo ih treba pronaći.
Najpogubnije je pokrenuti biznis samo da bi se „imala svoja firma ili radnja“. Prije tog koraka treba (najmanje) proći kroz četiri gore navedene faze, ispitati tržište i potrebe budućih korisnika.

Sve ovo o čemu govorim je jedan dio marketinga za koji se na ovim prostorima misli da ne nepotreban, ili čak suvišan u poslovanju. Naprotiv, on je i te kako potreban, naročito u prvoj fazi poslovanja i privlačenja klijenata.

Sljedeća Pitanje: „Koja je razlika osnovati d.o.o. ili samostalnu radnju“ ide uskoro.