Branilaca Bosne 2A
Zenica, Bosna i Hercegovina

+387 32 442 750
info@chronos.ba

PON - PET
08:00 - 16:00

Samostalna radnja je daleko jednostavnija i jefitinija za „održavanje“ od privrednog društva, mada u postojećem poreznom sistemu ima
određene nedostatke. Međutim, jedna od „prednosti“ jeste upravo status „paušalca“ u smislu plaćanja obaveza prema državi.

Paušalac je samostalni poduzetnik koji porez na dohodak plaća u jednakim mjesečnim iznosima, u zavisnosti od djelatnosti

koju obavlja. To praktično znači da neka samostalna radnja, ako ima stastus paušalca, ne mora voditi poslovne knjige, plaćati
knjigovođu svaki mjesec i imati druge troškove vezane za to, što se tiče poreza na dohodak – on se plaća u jednakim mjesečnim
iznosima. Što se tiče ostalih poreza i doprinosa, oni se plaćaju „redovno“.

 Ko uopće može dobiti status paušalca?

 „Sudbinu“ paušalaca je odredio Zakon i Pravilnik o porezu na dohodak, koji je na snazi od 01.01.2009. godine.

Paušalac može biti fizičko lice, odnosno samostalni poduzetnik koji spada u neku od sljedećih kategorija, pod uslovom da nije registrovani PDV obveznik:

  • ako obavljaju obrtničke djelatnosti i djelatnosti srodne obrtničkim, sam bez zaposlenih drugih lica i ako se obav­ljanje djelatnosti zasniva na vještini a ne sredstvima za obavljanje djelatnosti – kućna radinost,
  • ako obavljaju tradicionalne stare zanate, sam ili sa najviše dva zaposlenika,
  • ako obavljaju prevozničke djelatnosti samo sa jednim sredstvom prevoza (nosivosti do 8 tona).

Kućna (ili domaća) radinost je definisana Zakonom o obrtu i drugim srodnim djelatnostima kao „radinost koja podrazumijeva izradu i doradu predmeta u kojoj preovladavaju ručni rad i usluge u domaćinstvu“. Drugi propis – Pravilnik o djelatnostima koje se mogu obavljati kao domaća radinost je detaljnije popisao poslove koji se uopšte mogu obavljati na ovaj način.

Zanimljivo je „zaviriti“ u ovaj Pravilnik, jer on obuhvata dosta različitih kategorija.

Tradicionalni stari zanati su propisani Uredbom o zaštiti tradicionalnih i starih obrta kojim su takođe detaljno nabrojeni zanati koji spadaju u tradicionalne i stare.

I na kraju, prevozničke djelatnosti podrazumijevaju prevoz ljudi i robe.

Međutim, s obzirom da preovladavaju u ukupnom broju samostalnih poduzetnika, naglašavam da trgovci i ugostitelji ne mogu biti paušalci – jednostavno jer nisu obrtnici. Ova činjenica stvara dosta zabune kod samostalnih poduzetnika koji se bave trgovinom i ugostiteljstvom.

Iako su samostalne djelatnosti i Rješenje o početku obavljanja djelatnosti dobijaju od istog organa kao i obrtnici, nemaju taj status.

Ako se vratimo na navedene tri kategorije, uočavaju se ograničenja, prvenstveno po pitanju zaposlenih. Na primjer, neki samostalni poduzetnik obavlja kućnu radinost, i pri tome ima zaposlenike, ne može dobiti status paušalca. Takođe, tradicionalni stari zanati imaju ograničenje sa najviše dva zaposlenika.

Kako se dobija status paušalca?

Ukoliko se samostalni poduzetnik nalazi u nekoj od tri navedene kategorije, potrebno je da nadležnoj Poreznoj upravi podnese Zahtjev (obrazac: ZMP-1055), koji se može naći na web stranici Porezne uprave.

Tek nakon dobijanja Rješenja od Porezne uprave, samostalni poduzetnik (od dana navedenog na Rješenju) ima status paušalca. Važno je reći da je Porezna uprava dužna u roku od 15 (petnaest) dana donijeti Rješenje, pozitivno ili negativno.

Izuzetak od obaveze podnošenja ovog Zahtjeva su prevozničke djelatnosti sa samo jednim sredstvom prevoza. Oni ne moraju podnositi zahtjev, jer samim Rješenjem o početku obavljanja djelatnosti dobijaju status paušalca.

Koliko iznose mjesečni paušali?

Samostalni poduzetnik koji je paušalac, plaća porez na dohodak u sljedećim iznosima:

  • kućna radinost (obrtničke i djelat­nosti koje su srodne obrtničkim) – 70,00 KM
  • stari i tradicionalni zanati – 30,00 KM
  • prevoz putnika samo sa jednim sredstvom prevoza – 50,00 KM
  • prevoz tereta jednim prevoznim sredstvom – 80,00 KM

Navedeni paušali se plaćaju do 15 – og za prethodni mjesec.

Paušalac i fiskalizacija?

Fiskalizacija je jedno od „rješenja“ koje je država usvojila za dobrobit privatnih kuća koje su se već odranije pripremile za „unovčavanje fiskalizacije“. Međutim, za paušalce je rješenje u tom smislu pozitivno. Naime, Vlada je naknadnom Odlukom o izuzećima od fiskalizacije propisala da se nisu obavezni fiskalizirati, između ostalih, i taksi prevoznici (koji su automatizmom paušalci), zatim  „djelatnosti obrtnika i srodne djelatnosti kod kojih se porez na dohodak plaća paušalno“.

To praktično znači – status paušalca = nema obaveze za fiskalizacijom.

Je li status paušalca prednost?

Zavisi iz kog ugla se gleda. Po internetu sam nalazila neke case-stady, ali mislim da se ne može generalizovati.
Ako se želi što jednostavnije poslovati, bez troškova vođenja poslovnih knjiga, PDV evidencija i sl. – rješenje je biti paušalac.
Međutim, čim samostalni poduzetnik poveća promet preko 50.000 KM / godišnje, čime se stiče obaveza registracije u sistem PDV-a, nema se više mogućnosti biti paušalac.
Nekome se „isplati“ biti u sistemu PDV-a, nekome ne. Ista „logika“ se može primjeniti na pitanje paušalaca. Odgovor je u individualnom shvatanju poslovanja samostalne radnje.
Međutim, u ovoj priči je veoma bitan stav države prema samostalnim poduzetnicima, koji se, između ostalog, ogleda i u propisivanju uslova za sticanje statusa paušalca.

Logično bi bilo da se samostalnim poduzetnicima olakša poslovanje i vođenje poslovnih knjiga i evidencija od koji ni oni, ali ni država, nemaju baš puno koristi. Država će porez naplatiti. Čak šta više – kada se dobije status paušalca, nema iskazivanja gubitka i neplaćanja poreza, jer nema obaveze (ali ni prava) vođenja poslovnih knjiga (prihodi – rashodi) da bi se taj gubitak iskazao.

Takođe, logično bi bilo da država, ako neće drugome, onda bar sebi olakša „posao“ i rastereti se od obaveze kontrole bezbroj samostalnih poduzetnika, njihovih poslovnih knjiga i  poreznih prijava.

Objavljeno: 05. juna 2012. na www.zenica-online.com