Branilaca Bosne 2A
Zenica, Bosna i Hercegovina

+387 32 442 750
info@chronos.ba

PON - PET
08:00 - 16:00

Prije nego sam i počeo pisati ovaj post razmislio sam da li će se isti znati tumačiti ispravno.
Postoji niz smjernica u kojima se ovaj aspekt obrađuje na svjetskim skupovima, pa ipak – da li je nužno pisati o ovome.
Pogledamo li USA i Canadu možemo slobodno reći da i nije! Propast preduzeća ili pojednica u kapitalizmu je ugrađena u sistem. Jednostavno, da bi neko uspio – drugi mora „propasti“.

Ovaj tekst je koncipiran na principu da pokaže sa kakvim predrasudama ulaze mladi poduzetnici u posao, pa čak i firme koje funkcioniraju već godinama prema sistemu “mi znamo sve i savjeti nam ne trebaju”. Ovakav stav je sigurna vodilja u propast, i ako ne u propast vodilja je ka silaznoj putanji ili postepenoj stagnaciji biznisa.
Postoji tačan slijed radnji koje će sigurno ne samo napraviti propast nego i napraviti gubitke iz koji se teško moguće povratiti.

Pogledajmo sve ovo o čemu govorimo sa tehnološke strane. Gotovo 80% kompanija u BiH nema plan za ispravnu nabavku sredstava za rad. Nerijetko, i što je veoma čudno, kupuju se rabljene stvari za početak poslovanja, ili čak šta više, kupuju se nepotrebna sredstva koja ne donose profit.

Susrećemo se i sa IT opremom poseljednje generacije, ali je najčešće posjeduje samo vlasnik kompanije, dok osoblje koje radi redovne poslove i zadatke koji donose prihod i profit tom istom vlasniku kapitala, obavljaju na zastarjeloj i neupotrebljivoj opremi.
Nevjerovatno je šta su sve spremni uraditi voditelji poslovanja da bi sami sebi upropastili posao kojim se bave.

Iskustveno to izgleda ovako …

Informacione tehnologije su tu da pomognu da radite posao i ma koliko to željeli ili ne one su postale sastavni dio automobila, veš mašina, dječijih igračaka, medicinske opreme, … Ukratko, sve je postalo digitalno i opiranje ovim tehnologijama je prosto najgori mogući scenario koji sebi možete kreirati.
Ne treba zaboraviti da su, u stvari, svi ti računari, printeri, skeneri, žice, kablovi i sl. samo alati koji nam koriste da bi nužno napravili posao. Vjerujem da većina ljudi svoj automobil, ukoliko ga ima, želi odvesti na servis kod nekoga ko je provjeren, kod koga ide većina zadovoljnih kupaca, kod nekoga ko će uspjeti riješiti probleme, nekoga nakon koga će se svoje djete slobodno moći voziti istim tim automobilom bilo gdje bez da se razmišlja hoće li ostati na sred poljane sa ugašenim automobilom, na hladnoći, praznom beterijom u telefonu i na kraju beznađu. Bilo bi korisno da se ovako posmatra i posao.

Naši biznisi su kao djeca, zanemarimo li bilo kakvu sitnicu vezanu za iste, generišemo milion problema koje nismo željeli, ali smo pogrešnim razmišljanjem i lošim savjetima sve to napravili.
Alati za finalan proizvod u bilo kojoj privrednoj grani su drugačiji, ali sam se vezao za informacione tehnologije jer i pored proizvodnje mlijeka kojom se moj klijent bavi on ima i računovodstveni odjel koji koristi IT opremu, on ima sistem video nadzora proizvoda koji sam zaustavlja traku i izbacuje neispravan proizvod, pri čemu koristi IT opremu i sl.

Dakle, ukoliko želite sigurno propasti, nemojte planirati potrebe za informacionim tehnologijama prilikom osnivanja firme.  

Žalite li da još produbite agoniju, kod kupovine IT opreme posavjetujete se sa rođakom od nekog svog prijatelja koji kod kuće instalira kompjutere i „maher“ je za to. Usput, naravno, nemojte ni slučajno kupiti novu opremu jer je ona zaista preskupa. I da ne zaboravim, svoje podatke i sve što je vezano držite na USB sticku, najbolje samo jednom, jer baš taj jedan ćete izgubiti već sutra.

Usput, ako baš želite da se našalite sa svojim poslovanjem, sve, ali baš sve dokumente čuvajte samo u registratorima i na kraju da napravimo višnju na vrhu kolača – nemojte slučajno kupiti besprekidna napajanja, server, ili slučajno da se ne omakne da kupite neki medij za backup podataka. U pravu ste – šta bi bilo i da ste „bekapovali“ ukoliko je sve u registratorima i na stolu. To nam i ne treba. U stvari, ne treba nam ni računar – sve možemo raditi ručno.

Svjedoci ste da na tržištu BiH možete kupiti rabljene računare dovezene iz Evropskih zemalja, koji izgledaju kao da su sada raspakovani i čak šta više, stari su svega dvije godine. Kako bi trgovac rekao: „Ovi ti jarane računari mogu biti do smrti“. Baš divno, dakle već smo umrli.

Postavljam pitanje: „Da li bi neka banka u tamo nekoj Njemačkoj zaista bacila na smeće osamdeset komada računara sa monitorima koji su potpuno ispravni i funkcioniraju samo zato jer je neko poludio ili ima neodoljivu želju da svoj zarađeni novac rasipa na nepotrebne stvari?“ Slažete se da je odgovor – NE.
Svi ti računari su već zaradili toliko novca da su „radeći“ već postali rizični za posao. Dakle, da se ne bi desilo da izgubimo važne podatke, da ne moramo angažovati dodatni servis i početi plaćati neispravne računare novcem od zarade, jednostavno treba da ih zamjenimo novima i riješili smo problem.
Ne bih ovdje spominjao perfomanse novih računara i brzinu procesa koje može povećati ovo ulaganje, ali sam siguran u jedno, ukoliko želite upropastiti posao – NEMOJTE NI SLUČAJNO KUPITI NEŠTO ŠTO JE NOVO.

Autor: Neven Miličević
Fotografija preuzeta sa www.freedigitalphotos.net