Teško je slaviti Međunarodni dan mira, a konstantno biti obavješten i upućen o ratovima tamo negdje, u zemljama koje su kilometrima daleko. Koliko god daleko bile, nama njihovo stanje nije tuđe. Suosjećanje i svjesno prihvatanje onog što se dešava je minimalno što možemo učiniti.
Lijepa je ideja Međunarodnog dana mira, ali lahko je slaviti mir u miru, obilježavati isti na raznorazne načine, paradama, sportskim aktivnostima, pjesmama, umjetničkim radovima, druženjima i sl., ali, da li se mir istinski može slaviti, a znati da tamo neko nema svoj dom, svoju porodicu, da su djeca napuštena, ljudi gladni zanoće, bez da znaju hoće li se probuditi?
Ljudska patnja vrišti na sve strane, a mi da veselo paradiramo?
Zašto onda ne napravimo svjetsku paradu, izađemo na ulice istog dana u isto vrijeme i zahtjevamo da odgovorni zaustave taj pakao na zemlji? Ma koji razlozi za njih bili, nisu vrijedni izbezumljenog pogleda samo jednog djeteta. A gdje su sva ta djeca, muškarci i žene? Prepušteni su sami sebi, zbog nečije trke za novcem, naftom, moći, dokazivanjem…
Generalna skupština Ujedinjenih nacija je proglasila 21. septembar Međunarodnim danom mira, te usvojila i prijedlog da se na isti dan obilježava Svjetski dan prekida vatre i Dan bez nasilja ”kako bi Ujedinjene nacije, zemlje članice i cijelo čovječanstvo posvetili određeno vrijeme promoviranju ideala mira i iskazivanju posvećenosti miru pozitivnim primjerima, na sve moguće načine”.
Također poziva da ratovi, vatra, nasilje stanu na taj dan – Dan mira, kako bi mi u miru mogli slaviti mir. Koja tragedija sa akcentom komedije. Najcrniji humor ikada. Na taj dan se „pohvale“ oni koji naprave pauzu u ratovanju, stanu sa vatrom i nasiljem.
Mir u svijetu. Nadamo se da će osvanuti jutro kada ćemo ga dočekati. Do tada je to samo često zloupotrebljena rečenica.
Fotografija preuzeta sa: www.pixabay.com
Pripremila: Sukejna Čaplja
