Branilaca Bosne 2A
Zenica, Bosna i Hercegovina

+387 32 442 750
info@chronos.ba

PON - PET
08:00 - 16:00

Kada smo zbog psiholoških i inih razloga još 1997. godine dobili konvertibilnu marku (KM) kao nacionalnu valutu i uvezali je sa eurom (EUR) uz fiksni tečaj od 1,95583 KM za 1 EUR dali smo pristanak da „dijelimo“ sudbinu sa svim onim efektima (nadali smo se pozitivnim, ali izgleda da nije baš tako) koje EUR kao jedinstvena evropska valuta može donijeti Bosni i Hercegovini.
Poremećaji koji su se desili 2008. godine, kada su zbog ekonomske i druge nestabilnosti u Evropi donijele bezobzirne i ničime utemeljene reakcije banaka sa dizanjem kamata, samo su jedan od primjera šta nam se događalo. Za one koji znaju (i pamte) manje treba napomenuti da se npr. slabost EUR odrazila da su BiH dužnici za kredit na 10 godina u jednom danu dobili novu više kamatu koja im je pojela 6 rata uzetih kredita.
To što ta kriza nije imala nikakve veze sa stanjem u slaboj BiH ekonomiji nas nije oslobodilo poremećaju u EU putem „zajedničke“ valute.

Drugi svježiji primjer u kojem smo opet stavili glavu pod Damoklov mač su bili rezultati problema evropskog sjevera koji je zarađivao (Njemačka, Austrija, Holandija, …) i evropskog juga koji je trošio i rasipao (Grčka, Španija, Portugal, Italija,…), što je susljednošću izazvalo lančanu rekaciju koja se očitovala velikom rastu američkog dolara i švicarskog franka.
To se prenijelo na BiH koja na to nije imala nikakvog uticaja, pa su nastradali uz porast dugovanja od oko 30% svi korisnici kredita u USA dolarima, a oko 100% mali dužnici („običan“ narod) koji je dugovao u švicarskim francima.
I pri tome nije reagovala niti jedna instucija u BiH. Nisu smjeli, znali, mogli, …?

Znači da se konačno mora reći da se pri vezanom – fiksnom kursu nacionalne monete prema EUR svi poremećaji prenose u BIH bez ikakave mogućnosti da se reaguje i brani.
Treba li reći da je cilj jedne države da stabilnost stekne tako što će imati stabilnu valutu, a koja je uz to u ekonomski slaba i na repu euro-liste razvijenosti – glupost. Pored monetarne suverenosti koju smo izgubili vezujući se uz bilo koju „tuđu“ valutu (u ovome slučaju EUR), izgubili smo mogućnost da nam vlastita valuta bude u funkciji amortizera prilikom poremećaja koji dolaze izvana, kao i onih koji nam se nameću iznutra.

Primjer nam može biti Poljska koja je, da bi amortizovala ekonomske probleme i izbjegla udare u kratkom periodu skinula vrijednost nacionalne monete zlata za više od 25%. Pravila kažu da stabilne
valute bježe iz banaka i uklanjaju se iz opticaja (štede) te se time smanjuje ulaganje u otvaranje proizvodnih i drugih kapaciteta što susljednošću
znači smanjenje zapošljavanja, a prilikom pada vrijednosti nacionalne valute ulagači ubrzanuo ulažu u gospodarstvo i nastoje na taj način oploditi svoj novac, čime naglo raste zaposlenost, ali i potrošnja što daje mogućnost naplativosti poreza, PDV-a i ostalih davanja državi …

U BIH se godinama ponavlja isto stanje – kada novca nedostaje idemo ka novim kreditima MMF-a, Svjetske banke ili se nedostajući novac obezbjeđuje izdavanjem obveznica (omča oko vrata) i sličnih instrumenata za prikljupljanje novca. Sve navedeno se radi jer BiH može i smije imati u opticaju i šire samo onoliku masu nacionalne valute koju može pokriti deviznim rezervama, a ona je pri ovakvom fiksnom kursu uvjek ista ili malo veća.
Postavlja se pitanje da li bi razvezivanje fiksnog kursa KM prema EUR konačno dovela do otrežnjenja u državi BiH, u smislu davanja mogućnosti za izmirenje nagomilanih unutarnjih dugova i tjeranja novca iz banaka, institucija i jastučnica u gospodarstvo. Istina, otvorilo bi se poglavlje inflacije, rasta cijena, ali bi se onda mi sami mogli dovesti u situaciju da u cilju pobošanja stanja prekinemo neka „gašenja“ mikrogeneratora inflacije i da se sve vlade u BiH iz ove uspavanosti koju im omogućava stabilan kurs KM pokrenu.

Konačno, po prvi put bi putem realnog kursa KM vidjeti stvarno stanje u BIH i otvorila bi se područja gdje treba reagirati. Ovako je naizgled svuda i sve isto – imamo stabilnu valutu što logikom kaže stabilni smo – a u stvarnosti imamo napete odnose do pucanja.

Ekonomije zapada kao Velika Britanija ili SAD su poslije II Svjetskog rata vodile reinflatornu kontrolisanu politiku, odnosno, kroz porast cijena su smanjivale precijenjenu i nerealnu vrijednost nacionalnih moneta što je izazvalo ulaganja u gospodarstvo, razvoj, zapošljavanje i jačanje.
Nikada im nije palo na pamet da se fiksno vežu uz ovu ili onu tuđu valutu.

Ovako čekamo i nadamo se, a ta nas odluka u puno težim vremenima i sa više čeka iza ugla …

Autor: Sanela Agačević
Fotografije preuzete sa: www.pixabay.com