Branilaca Bosne 2A
Zenica, Bosna i Hercegovina

+387 32 442 750
info@chronos.ba

PON - PET
08:00 - 16:00

Međunarodni dan pismenosti se obilježava 8. septembra, a prvi put je obilježen 1966. godine i njegov cilj je da se istakne važnost pismenosti za pojedince, zajednice i društva. Svake godine na ovaj dan UNESCO podsjeća međunarodnu zajednicu na status pismenosti i obrazovanje odraslih na globalnom nivou. Obilježavanje ovog dana se održava širom svijeta.
Oko 775 miliona odraslih ljudi ima problem sa nedostatkom minimalne pismenosti, 1 od 5 odraslih ljudi je još uvijek nepismen, a 2 / 3 od tog broja čine žene. 60,7 miliona djece ne pohađa školu, a značajan broj njih pohađa je neredovno ili prekine školovanje.

Znamo li pisati i šta je za većinu ljudi pojam pismenosti?

Čim se kaže – pismenost ili nepismenost, prva asocijacija je da to znači znati pisati. Međutim, treba ZNATI pisati.
Pisanje je kao nizanje šarenih kuglica na silk da se napravi najljepša ogrlica.
Koje kuglice? Male, velike, okrugle, kockaste?
Koje boje? Sve boje!
Koliko nizati? Toliko da ogrlica ukrasi, da ne bude prevelika ili premala.
Lako? Nije! To znaju svi koji ZNAJU da pišu.

Pojam pismenosti se mijenjao i razvijao u skladu sa promjenama i razvojem društvenih, naučnih, tehničkih idr. oblasti. Tako da kada govorimo o pismenosti sadašnjice, pismenost ne predstavlja samo sposobnost čitanja i pisanja, već znatno širu oblast temeljnih znanja i vještina potrebnih za jednostavan život u savremenom dobu.
Pismenost sadašnjice obuhvata računanje, čitanje sa razumijevanjem, poznavanje informacionih tehnologija, prihvatanje različitosti, shvatanje nužnosti cijeloživotnog učenja itd. Vrijeme nameće da se pismenost razvija, ali definicija i nivo pismenosti varira od stepena razvijenosti zemlje.

Pismenost u Bosni i Hercegovini

U okviru objave rezultata popisa stanovništva u Bosni i Hercegovini urađeno je i poređenje sa zemljama okruženja, Republikom Srbijom, Republikom Hrvatskom i Crnom Gorom. Poređenje tri indikatora za BiH s pokazateljima iz zemalja okruženja pokazalo je da BiH ima najveću stopu nepismenih – 2,82 %, dok Srbija ima 1,96 %, Crna Gora 1,50 % a Hrvatska 0,80 %.
Godine 1984. u BiH je bilo 14,4 % nepismenog stanovništva, a 1991. godine 9,9 %. Nepismeno stanovništvo uglavnom je činila starija populacija i žene, a 22 godine nakon posljednjeg popisa 1991. statistički podaci su se blago popravili, jer su djeca obavezna pohađati osnovno obrazovanje. Kada je u pitanju struktura obrazovanja u našoj zemlji, 21,4 % stanovništva ima završenu osnovnu školu, 51,1 % srednju školu, 3,2 % višu i 9,6 % visoku školu. 36 % stanovništva u BiH je kompjuterski pismeno, a 38,7 % stanovništva okarakterisano je da ne posjeduje nijednu kompjutersku sposobnost.

Finansijska pismenost

O finansijskoj pismenosti je Dragan Varagić napisao post pod nazivom „Zašto konstantno nemamo dovoljno para? – Šta je finansijska pismenost?“, iz kog izdvajamo jedan dio.

Jedan od najvećih nedostataka sistema formalne edukacije u celom svetu je potpuni nedostatak finansijske edukacije koji bi trebalo da ima za cilj da objasni – šta da radimo s parama kada ih zaradimo!
Ono što se prilično indirektno svuda uči jeste: „Završi školu, imaćeš posao, i što više vredno radiš, napredovaćeš i imaćeš više para. U praksi se dešava da sa više para ljudi ulaze i u veće troškove, pa su veoma često u goroj situaciji nego kada su imali manje para.“

Sa porastom prihoda “prohtevi počnu progresivno da rastu” (Rambo Amadeus), počinje ropstvo kreditima, mesečnim otplatama pozajmica sa kartica, čekova, itd. Deca rastu, i ti troškovi rastu kako su stariji…
Finansijska pismenost ostvaruje mogućnost da se zarađeni novac pametnije troši na taj način što se sredstva primarno ulažu u nešto što donosi dodatni novac, a ne u nešto što generiše dodatne troškove
Upravo edukacija iz oblasti finansijske pismenosti, van okrilja roditeljskog doma, predstavlja po mnogima jedan od najvažnijih aspekata rešavanja problema u kojem će se ceo svet naći u narednih 15-20 godina – kako preživeti veliki slom koji će se desiti usled značajnog smanjenja broja stalnih (“sigurnih”) poslova, što je neminovno – verovali vi u to ili ne.

Robert Kiosaki je jedna od najuticajnijih osoba na svetu koja u svojim knjigama upravo propagira uvođenje finansijske pismenosti u osnovne škole. Radi se o osobi koja je na prvi pogled prilično kontraverzna – neki ga osuđuju za “spletkarenje” kojim se obogatio, pa onda propoveda da svi treba da “spletkare” – tačno je da Kiosaki daje savete kako da se obogatite (i to nije “spletkarenje”), ali su to u stvari lekcije koje vas uče finansijskoj pismenosti koju možete upotrebiti na način kako vi želite. Drugi ga vezuju za propagiranje MLM načina razmišljanja, što nije tačno – Kiosaki daje primer MLM-a kao oblasti koja je veoma dobra za brzo i efikasno učenje važnih veština prodaje i komunikacionih veština, što je tačno.

Finansijska pismenost u Bosni i Hercegovini

Izuzetno je niska i ne treba biti poseban stručnjak da se ona primjeti. Finansijska nepismenost u Bosni i Hercegovini se, između ostalog, ogleda u sljedećem:

  • Značajan broj zaposlenih ima mogućnosti prekoračenja na tekućem računu iz kojeg plaća troškove,
  • Značajan broj fizičkih lica kod pokretanja biznisa koristi kredite mikrokreditnih organizacija koje vraća po izuzetno visokim kamatnim stopama,
  • Uobičajena praksa je da, kada se ugovara kreditni aranžman, nešto malo više novca „povuče“, sa opravdanjem „neka se nađe“ ili „kad već uzimam kredit, da formiram i rezervu“,
  • Vlasnici biznisa kratkoročnim zaduženjem kod banaka finansiraju dugoročnu imovinu,
  • Kamatna stopa se posmatra samo „kao stopa“, bez analize koliko je kumulativna kamata koja će se platiti po konačnoj otplati kredita,
  • U troškove kreditnog zaduženja u obzir se uzima samo kamata, bez provizije banke, trokova obrade kredita, eventualnog upisa hipoteke i sl.

Ovo su samo neki obrasci ponašanja koji govore u prilog da je u Bosni i Hercegovini izuzetno nizak nivo finansijske pismenosti i da na ovom području zaista treba raditi. Od srednjih škola, preko visokoobrazovnih institucija, pa do edukacije odraslih.

Finansijske institucije su magovi, oni dobrim dijelom žive kako žive od našeg neznanja.

Fotografija preuzeta sa: www.pixabay.com
Izvor: wikipedia.org; klix.ba; draganvaragic.com
Pripremila: Sanela Agačević