Može li se legalno neplaćati porez?
Može. U stvari, sve se može kad se hoće
(i zna, logično).
Uobičajno je mišljenje da onaj ko ne plaća poreze nešto „muti“, vrda, izbjegava, neprikazuje prihod, ne vodi poslovne knjige itd. Ali, ne mora biti tako. Svaki poreski sistem, pa tako i naš (mada na njega često bacamo i drvlje i kamenje), daje mogućnosti za neplaćanje poreza. Nije baš da je izdašan u tome – ali ipak je donekle stimulativan. Te mogućnosti su date u vidu određenih olakšica, poticaja, umanjenja, kako god da ih nazovete. Međutim, treba poznavati propise da bi se znalo koje su to olakšice i, što je možda najbitnije, koji su (tačno) uslovi da bi se iste mogle koristiti. I jedna bitna napomena – važeće olakšice (da zaokružimo tim terminom) umanjuju poreznu osnovicu (ono na šta primjenjujemo stopu poreza), a ne poreznu obavezu. Bar što se tiče poreza na dobit. I još jedna napomena: olakšice o kojima se govori u ovom tekstu odnose se na pravna lica, a ne na poduzetnike, obrtnike i druge samostalne djelatnosti.
Jednostavnosti radi, odsustvo obaveze plaćanja poreza ću navoditi po vrstama poslovnih radnji i po određenim situacijama, a ne po vrstama poreza i propisima, i obuhvatiću Federaciju Bosne i Hercegovine, Republiku Srpsku i Brčko Distrikt.
Izvoz robe ili proizvoda
U sistemu poreza na dodanu vrijednost preduzeća koja izvoze primjenjuju tzv. nultu stopu PDV-a za svu vrijednost izvezenih dobara (roba i proizvodi).
Prednost primjene tzv. nulte stope PDV-a je u tome što izvoznici imaju pravo da izvrše povrat cjelokupnog priznatog pretporeza (ulaznog PDV-a).
Uslov je – registracija u sistem PDV-a.
Na primjer, preduzeće se bavi samo izvozom i po osnovu toga nema izlaznog PDV-a (jer se na izvoz primjenjuje nulta stopa), ali ima 2.000 KM ulaznog PDV-a. Ono ostvaruje pravo na povrat svih 2.000 KM ulaznog PDV-a (kao pretporeza). Povrat PDV-a se u praksi uredno obavlja, iako mu najčešće prethodi kontrola poreznih inspektora :-).
Preduzeća koja pružaju usluge
Obično se u praksi čuje termin „izvozna usluga“, što meni lično zapara uši. Usluga se ne može „izvoziti“, iz prostog razloga što nije materijalizovana. Ona se samo može izvršiti stranom licu, pa da nam u tom slučaju „liči“ na izvoz, ali samo liči i ništa više :-).
Uslugama koje se obavljaju između domaćih i ino preduzeća bavi se posebno porez na dodanu vrijednost, i tu imamo određene slučajeve kada se, kako se to uobičajeno kaže, ne obračunava „bosanski PDV“, pri čemu automatski i nemamo obavezu za PDV-om.
Koji su to slučajevi? Najbolje ih je pojasniti po principima oporezivanja.
Princip oporezivanja je prema mjestu gdje se nalazi nekretnina, bez obzira na to gdje je sjedište prodavca, a gdje kupca.
Ako se usluga vrši na nekoj nekretnini, a ta nekretnina se nalazi van BiH, fakturisanje te usluge se vrši bez obračunavanja „bosanskog“ PDV-a. Znači, nema obaveze za PDV.
U slučaju da se nekretnina na kojoj je vršena usluga nalazi u BiH, onda se zaračunava PDV, bez obzira na to u kojoj državi je sjedište kupca.
U slučaju međunarodnog prevoza
PDV se obračunava samo na dio koji se odnosi na prevoz unutar BiH. Za uslugu prevoza van granica BiH se ne obračunava PDV.
Princip oporezivanja je mjesto gdje je usluga izvršena, bez obzira na to gdje je sjedište prodavca, a gdje kupca.
Ukoliko su usluge utovara, istovara, pretovara i slične usluge, zatim usluge iz oblasti kulture, umjetnosti, obrazovanja i nauke, sporta, zabavno-estradne i slične usluge, usluge organiziranja manifestacija i sa njima povezane usluge, uslugama procjene vrijednosti pokretne imovine, usluge izvršene na pokretnoj imovini obavljene u BiH, onda preduzeće koje fakturiše te usluge mora obračunati „bosanski“ PDV. Međutim, ukoliko preduzeće iz BiH fakturiše ove usluge, a one su izvršene van BiH, onda se ne obračunava „bosanski“ PDV, bez obzira na to u kojoj državi je sjedište kupca.
Princip oporezivanja je sjedište primaoca usluge
Ukoliko se radi o uslugama prijenosa, ustupanja, propuštanja i stavljanja nekome na raspolaganje imovinskih prava, autorskih prava, prava na patente, licence, zaštitnih znakova i drugih prava intelektualne svojine, zatim usluga reklamiranja, savjetnika, inženjera, advokata, revizora, računovođa, tumača, obrade podataka i davanja podataka, u potpunosti ili djelimičnog odustajanja od vršenja neke djelatnosti ili korištenja nekog prava, bankarskim, finansijskim uslugama i uslugama u oblasti osiguranja i reosiguranja (osim iznajmljivanja sefova), stavljanja osoblja na raspolaganje (tzv. ustupanje radnika), pružanja telekomunikacionih usluga (prijenos, emitiranje ili prijem znakova, signala, teksta, slika, zvukova ili informacija putem kablovskih, optičkih ili drugih elektromagnetnih sistema) uključujući i pravo na korištenje takvog prijenosa, emitiranja ili prijema, iznajmljivanja pokretnih stvari, osim prijevoznih sredstava, i ove usluge se fakturišu ino kupcu – ne obračunava se „bosanski“ PDV.
Preduzeća koja zapošljavaju nove radnike
Olakšica za preduzeća koja zapošljavaju nove radnike je ugrađena samo u sistemu poreza na dobit, ali uz prisutne razlike unutar BiH.
Preduzeća koje posluje na teritoriji FBiH, imaju pravo na porezno priznati rashod u visini dvostrukog iznosa bruto plaće isplaćene novoprimljenim uposlenicima ukoliko ispunjavaju sljedeće uslove: trajanje ugovora o radu mora biti najmanje na razdoblje 12 mjeseci sa punim radnim vremenom i novoprimljeni zaposlenik nije bio zaposlen kod poreznog obveznika ili povezane osobe u prethodnih pet godina.
Olakšica za zapošljavanje novih radnika za preduzeća iz RS je ograničena na zapošljavanje najmanje 30 radnika koji su bili na evidenciji Biroa za zapošljavanje, uz uslov da nisu bila zaposlena u zavisnom ili matičnom pravnom licu poreskog obveznika. Zapošljavanje manjeg broja radnika od 30 ne donosi pravo umanjenja poreske obaveze.
Bitna razlika je prisutna u ovoj poreskoj olakšici u RS-u u odnosu na FBiH. Preduzeće koje koristi (ili bolje reći – stekne uslov da koristi) ovu olakšicu u RS-u, svoju poresku osnovicu umanjuje samo za iznos plaćenih doprinosa na isplaćene plaće. Ukoliko se desi da je poreska osnovica veća od plaćenih doprinosa, preduzeće će, ipak, morati da plati razliku poreza. U FBiH preduzeće, ako ispunjava navedeni uslov, ne plaća porez na dobit bez obzira na visinu plaćenih doprinosa i bez obzira na činjenicu da li je uopće (pa čak i da li će uopće) platiti doprinose.
BD u svom propisu o oporezivanju dobiti takođe predviđa olakšicu za upošljavanje novih radnika, pri čemu se umanjuje porezna osnovica u visini isplaćenih bruto plaća novozaposlenih radnika, slično kao i u RS-u, ali bez ograničenja na broj novouposlenih radnika.
Preduzeća koja investiraju u imovinu
U sistemu poreza na dobit FBiH, RS i BD predviđene su olakšice po osnovu investicija u imovinu, međutim, i one su bitno drugačije riješene. Ovo je, inače, vrsta olakšice ili poticaja koja je veoma prisutna i veoma popularna u sva tri dijela BiH.
U FBiH preduzeća koja izvrše investiranje iz vlastitih sredstava u proizvodnu opremu u vrijednosti više od 50% ostvarene dobiti tekućeg poreznog razdoblja, umanjuje se obaveza obračunatog poreza na dobit za 30% iznosa u godini investiranja. Pod investiranjem u proizvodnu opremu podrazumijeva se kupovina stalnih sredstava i to: postrojenja i opreme (osim putničkih automobila), koju obveznik kupuje vlastitim sredstvima u svrhu obavljanja proizvodne djelatnosti. Pored toga, preduzeća koja investiraju u razdoblju od pet uzastopnih godina i to iz vlastitih sredstava, u ukupnom iznosu 20 miliona KM, s tim da u prvoj godini investiraju 4 miliona KM, umanjuje se obaveza obračunatog poreza na dobit za 50% iznosa u godinama investiranja. Pod investiranjem se podrazumijeva ulaganje u stalna sredstva i to: nekretnine, postrojenja i opremu (osim stambenih jedinica i putničkih automobila), koja će porezni obveznik koristiti u svrhu obavljanja proizvodne djelatnosti.
Preduzeća koja posluju na području RS imaju pravo na umanjenje poreske osnovice za izvršena ulaganja u proizvodnju, sa uslovima da se sredstva u koja se investira koriste neposredno u proizvodnji, da su se počela koristiti u poslovnom procesu.
Propisima BD je predviđeno da preduzeća koja izvrše ulaganje u pokretnu i nepokretnu imovinu za obavljanje neproizvodne djelatnost, imaju pravo na umanjenje porezna osnovica za iznos tog ulaganja u toj godini, ali maksimalno 50 %. To znači, praktično, da se po ovom osnovu može u najboljoj varijanti prepoloviti poreska osnovica.
Sa druge strane, preduzeće koje obavlja proizvodnu djelatnost i koje izvrši ulaganja u pokretnu ili nepokretnu imovinu za obavljanje proizvodne djelatnosti, porezna osnovica se umanjuje za puni iznos izvršenog ulaganja u toj godini i nije ograničeno umanjenje na max. 50%.
Međutim, olakšica se ne odnosi na nabavku putničkih automobila i kancelarijskog namještaja, osim za taksi prevoz, rent-a-car, obuku vozača i specijalne putničke automobile sa ugrađenim uređajima za bolesnike, namještaj za opremanje hotela, motela i restorana.
Preduzeća koja su poslovala sa gubitkom
Ova olakšica, odnosno umanjenje osnovice za porez na dobit je, opet u sistemu poreza na dobit, prisutna u FBiH, RS i BD.
Preduzeće iz FBiH ili RS (ova vrsta olakšice je definisana na isti način), koje je poslovalo sa gubicima, može te gubitke koristiti za umanjenje porezne osnovice u periodu od pet godina. To praktično znači da se može iskoristiti svaki gubitak „mlađi“ od pet godina, ako smo poslovali pozitivno u godini kada želimo koristiti te gubitke kao umanjenja.
Propisi u BD nisu predvidjeli ovu vrstu umanjenja porezne osnovice.
I za kraj da pokušamo navesti nekoliko primjera gdje je moguće ne plaćati PDV i porez na dobit:
- Preduzeće sa sjedištem u FBiH se bavi izvozom roba ili proizvoda – primjenjuje nultu stopu PDV-a i ostvaruje povrat ulaznog PDV-a. U slučaju da investira u imovinu pod predviđenim uslovima ili ima novouposlene radnike, može znatno smanjiti poreznu obavezu.
- Preduzeće sa sjedištem u RS se takođe bavi izvozom roba ili proizvoda – primjenjuje nultu stopu PDV-a i ostvaruje povrat ulaznog PDV-a. Investira u proizvodnu djelatnost i ukoliko je investicija najmanje u visini porezne osnovice – ne plaća porez na dobit.
- Preduzeće sa sjedištem u BD recimo da se bavi pružanjem usluga na nepokretnoj imovini u inostranstvu – „bosanski“ PDV se ne obračunava. Ukoliko ima novouposlene radnike za koje je platio doprinose najmanje u visini porezne osnovice – ne plaća porez na dobit.
Ovo su samo neke od varijanti koje govore u prilog mogućnosti korištenja olakšica, ali njihova osnovna „mana“ jeste što nisu usaglašene (ili harmonizirane, kako se to danas voli reći) na nivou BiH. Jer – ne posluju sva preduzeća samo u okvirima svog entiteta i disktrikta.
Napomena: Tekst usaglašen sa izmjenama propisa.
Fotografija preuzeta sa https://pixabay.com
