Tradicionalne finansije, kao i sve ekonomske nauke, čovjeka smatraju posve racionalnim bićem. Pojedinac se trudi povećati svoje bogatstvo u najvećoj mogućoj mjeri uz najmanji rizik, pa samo treba naukom i drugim intelektualnim sredstvima utvrditi najefikasnije načine da se taj cilj postigne. No, čovjek nije samo racionalno biće – našim postupcima upravljaju i emocije, instinkti i raspoloženja. Kad zbog tih neracionalnih faktora donesemo pogrešne finansijske odluke, možemo se tješiti činjenicom da su naše emocije i instinkti dio evolucije čovjeka.
Heuristička simplifikacija
Jedna od takvih sposobnosti koja obično djeluje u našu korist, ali nam u investiranju smeta je heuristička simplifikacija – proces kojim ljudski mentalni resursi, zbog velikog broja značajnih i manje značajnih informacija s kojima se susreću i koje trebaju obraditi, usmjeravaju mozak da stvori “prečice” kroz složene analize. Brzina kojom ljudski mozak na taj način procesira podatke omogućila je ljudskoj vrsti da preživi i postane ono što jest, no ujedno čovjeku onemogućava donošenje racionalnih finansijskih odluka. Biheviorističke finansije i psihologija investiranja, nauke koje postaju priznate tek posljednjih nekoliko godina, omogućuju upoznavanje tih osobina, što pak investitoru daje mogućnosti da izbjegne zamke koje mu postavlja vlastiti, evolucijski uslovljen mozak.
Mentalno računovodstvo
U investiranju, heuristička simplifikacija utiče na nas na nekoliko načina. Prvi je mentalno računovodstvo prema kojem svaki trošak ili investiciju stavljamo na poseban mentalni “konto” ili račun, a konta međusobno ne povezujemo. Na primjer, nije rijetka situacija da ljudi s jedne strane štede za auto, vikendicu ili penziju na štednom računu ili u novčanom fondu sa stopom prinosa od tri ili četiri posto, a istovremeno koriste potrošačke kredite ili minuse na tekućem računu sa kamatom od desetak posto.
Finansijski bi racionalno bilo potrošiti ušteđevinu koja ima niski prinos umjesto dizanja kredita, što bi u tom kontekstu ušteđevini davalo prinos od desetak posto. Osim ovog razdvajanja mentalnih konta ili računa za pojedine namjene, konta troška nesvjesno povezujemo sa korisnošću koju nam troškovi donose. Naš mozak tu korisnost i trošak pokušava vremenski ujednačiti, što nije uvijek finansijski racionalno. Tako, na primjer, većina ljudi koji kupuju nešto što će koristiti kratko, kao što su putovanja ili godišnji odmori, želi ih platiti odjednom, po mogućnosti prije no što ih konzumiraju. No, racionalno bi bilo otplaćivati ih na rate (ukoliko nema kamata, naravno), a preostali novac ulagati na način koji donosi prinos. Funkcija vremena ima još jedan učinak na našu psihu kod investiranja – trošak s vremenom postaje manje značajan. Dionicu koja je kupljena davno, a čija je vrijednost neposredno po kupovini pala i više se nije oporavila, lakše prodajemo nego takvu dionicu koju smo nedavno kupili. To nije najbolji način ulaganja – ako dionica zaista vrijedi manje, odnosno ako smo pogriješili pri ulaganju, bolje je gubitk otrpjeti što je moguće prije i uložiti preostalu svotu na bolji način, nego držati se lošeg ulaganja duže vremena i izgubiti mogućnost zarade na drugom mjestu. Ovo ne treba brkati sa nedostatkom strpljenja u ulaganju – investitor mora biti strpljiv, no isto tako treba što je moguće prije priznati grešku i krenuti dalje
Diverzifikacija ključna kod ulaganja u dionice
Još jedna neugodna posljedica mentalnog računovodstva u investiranju – većina ljudi ne ulaže u dionice jer ih smatra prerizičnima. Ulaganje u dionice jest rizično, no u kontekstu cjelokupnog ulaganja jedne prosječne porodice, ono zapravo snižava ukupan rizik. Diverzifikacija, opisana metaforom “ne stavljati sva jaja u istu korpu”, snižava ukupni rizik ulaganja. Ako prosječna porodica ulaže u vlastiti dom, u poslove, životno osiguranje i auto, dodatak dionica u porodični portfolio zapravo snižava ukupni rizik ulaganja. Ako, na primjer, član porodice ostane bez posla, ili vrijednost stana padne, to ni na koji način neće utecati na njihove dionice i obrnuto, te će zbog dionica, uz ostalo, imati više imovine i prihoda no što bi to bez njih imali. Ili pak, birajući investicijski fond u koji će ulagati, investitor izabire fond sa određenim omjerom dionica i obveznica, ne vodeći računa da u drugom “mentalnom kontu”, npr. drugom ili trećem stepenu penzionog osiguranja, već ima ulaganje u dionice i obveznice u određenom omjeru, što bi trebao uzeti u obzir kod novog ulaganja. Upravo ovo mentalno razdvajanje pojedinih ulaganja čini da ljudi izbjegavaju rizičnija ulaganja, koja, naizgled proturječno, pridonose snižavanju ukupnog rizika ukupnog osobnog ili obiteljskog portfolia i pridonose maksimizaciji imovine i prihoda.
Reprezentativnost
Još su dva aspekta heurističke simplifikacije koja su omogućila preživljavanje vrste, ali loše utiču na investiranje. Prva je reprezentativnost – investitor na prošlim iskustvima temelji predviđanja budućnosti.
Tako, na primjer, kupovanje dionica dobrih preduzeća ne znači ujedno i dobro ulaganje. Ako je preduzeće u nekom prošlom periodu imalo visok rast dobiti, to ne znači da će tako ostati u budućnosti. Zapravo, vrlo mali broj preduzeća zadržava visok rast dobiti tijekom više godina. Osim toga, kako ljudi podliježu samozavaravanju pod utjecajem prošlosti, preduzeća koja u prošlom periodu pokazuju visok rast dobiti ujedno imaju, zbog visokih očekivanja i potražnje investitora, i visoku cijenu u odnosu na vrijednost poduzeća, pa je rast cijena njihovih dionica niži od prosječnog, što ih, kao grupu u normalnim uslovima, čini lošim ulaganjem. Statistike koje obrađuju decenije prikupljenih podataka prilično nedvosmisleno pokazuju da je prosječna zarada na dionicama preduzeća koja ne pokazuju visoki rast u proteklim periodima viša nego na dionicama popularnih, brzo rastućih preduzeća.
Izuzeci postoje, postoje posebne, racionalne i uspješne strategije ulaganja u takve dionice, naprotiv, postoje i čitavi periodi kad dionice brzo rastućih preduzeća imaju izuzetan rast cijene, i time dovode do brzih i visokih zarada, ali tokom dužih perioda to jednostavno nije tako.
Zato, kad investicijski fondovi visokog rasta u proteklom periodu navedu da prinosi u prošlosti ne znače da će i budućnost biti takva, treba ih shvatiti vrlo ozbiljno. Osim toga, zbog reprezentativnosti, pod uticajem nedavnih događaja, investitori postaju optimističniji ili pesimističniji nego što bi bilo razumno. U periodima rasta cijena dionica, investitori očekuju od budućnosti visoke prinose, dok u periodima padova cijena, očekuju gubitke. Realnost je, najčešće, obrnuta – nakon što dionicama padnu cijene, postoji veći “prostor” za rast, pa je rast tržišta obično jači nego nakon dugih perioda rasta, kad cijene dostignu nerealne visine.
Ako prosječna porodica ulaže u vlastiti dom, u poslove, životno osiguranje i auto, dodatak dionica u porodični portfolio zapravo snižava ukupni rizik ulaganja.
Poznavanje
Drugi aspekt se odnosi na poznavanje. Kako bi mozak lakše upravljao brojnim informacijama, on se, po prirodi, okreće onom što mu je poznato. Zato se ljudi, kad su suočeni sa dva jednako rizična ulaganja sa jednakom vjerojatnoćom pozitivnog ishoda, radije odlučuju za poznato rješenje.
Mozak precjenjuje vrijednost poznatih informacija te zbog toga donosi pogrešne odluke. Zato ljudi najčešće ulažu u dionice preduzeća koje dobro poznaju, često i u preduzeća u kojima rade. Koliko to može imati tragičan ishod, znaju zaposlenici “Enrona” koji su, kad je gigantsko preduzeće bankrotiralo, osim svog posla izgubili i svu imovinu koju su držali u njegovim dionicama. Kod velikog broja zaposlenika, to je bila cijela životna ušteđevina koja im je trebala osigurati udobnu penziju.
Iako postoje odlični razlozi za ulaganja u dionice poduzeća koja poznajemo (imamo dobar uvid u njihovo poslovanje, razumijemo što i zašto rade, poznajemo djelatnike i management itd.), postoji još bolji razlozi da ulaganja diverzifikujemo i na ono što, ograničeni vremenom i iskustvom, ne poznajemo. Ako ne sami, onda preko investicijskih fondova čiji fond – manageri poznaju nama nepoznatu vrstu ulaganja. Brojna su ograničenja koja našem razumu postavljaju iskonski dijelovi naše psihe.
Upoznajući ih i izbjegavajući njihove zamke, možemo više – zaraditi.
Autor: Danka Prah – poslovni-savjetnik.com
