Lose stvari ne kucaju na vrata i ne najavljuju se. Tako se ni COVID 19 nije uljudno najavio nikome u svijetu, pa ni nama. Udara na zivote, zdravlje, egzistenciju, … udara i mijenja nacin na koji smo zivjeli, mijenja i ubija planove.
Svako ima svoju slabu tacku u ovom periodu, a posljedenjih nekoliko dana te slabe tacke se mogu jasno identificirati u raspravama o otkazima i zatvaranju poslovnih objekata. Naravno, gledajuci iz razlicitih perspektiva, svako ima svoju pravdu i svako misli da je njegova pravda pravija.
Uvijek sam govorila da je logicno da interesi radnika i poslodavaca nisu isti. U uobicajenim okolnostima postoje dodirne tacke (npr. razvoj), ali se u ovakvim periodima interesi ne dodiruju niti u jednoj tacki. Moguce da postoje rijetki izuzeci, i ako postoje mogu samo reci – svaka cast.
Sve pocinje i zavrsava sa – novcem! Gdje ga usmjeriti u ovom periodu?
Radnici i dalje zele place i obavezno osiguranje, a poslodavci zele da biznis opstane i nakon COVID 19.
Radnici se boje za vlastitu egzistenciju i egzistenciju svojih porodica. Poslodavci se boje za vlastitu egzistenciju, egzistenciju svojih porodica, radnike i opstanak biznisa.
Pobogu, nije kraj svijeta, i COVID 19 ce nestati, i zivot ce se vratiti u prijasnje stanje, ali kako i sa kojim kapacitetom ce se biznis nastaviti, zavisi od mnogo faktora. Jedan od njih, veoma bitan, je – gdje smo usmjerili novac (i ostale kapacitete) sada, u ovoj situaciji.
U COVID 19 ekonomskoj situaciji se moze izdvojiti vise faktora, ali cu fokus staviti na tri.
Prvi faktor je podrska drzave. Iz medija se moze saznati da entitetska ministarstva finansija pripremaju odredjene mjere, ali na zalost ne znacajne. Za sada je izvjesno da ce se smanjiti obaveza placanja doprinosa za pausalce i da pravna i fizicka lica mogu podnijeti zahtjev za smanjenje akontacije poreza na dobit za 2020. godinu. Takodje, prolongirano je podnosenje godisnjih prijava poreza na dobit za pravna lica i poreza na dohodak za fizicka lica, do 15. aprila.
Medjutim, sta je sa redovnim placanjem doprinosa i isplatama placa? To su znacajna opterecenja za poslodavce, sa jedne strane, i izvor egzistencije za radnike, sa druge strane. Drzavni budzet je, btw, godinama imao ne toliko znacajan priliv po osnovu poreza na dobit od pravnih lica, pa drzava nece osjetiti nedostatak sredstava po tom osnovu. Na primjer, za period januar – novembar 2019. godine naplaceno je poreza na dobit 351.879.840 KM, dok je doprinosa za PIO / MIO naplaceno 1.847.181.794 KM, a doprinosa za zdravstveno osiguranje 1.317.747.116 KM. (izvor: PUFBiH) Takodje, treba naglasiti da je izdatak po osnovu poreza na dobit (akontativno placanje) znacajno manji od mjesecnog iznosa doprinosa i placa.
Stoga, drzava je na potezu i pokazat ce se da li je majka ili maceha!
Drugi faktor su banke, kao svojevrsna drzava u drzavi, od kojih se ocekuje da omoguce fizickim i pravnim licima odgodu placanja kredita. I o ovoj temi se raspravlja i pripremaju se konkretne mjere od strane entitetskih ministarstava finansija, Agencije za bankarstvo FBiH i RS.
Treci faktor su poslodavci koji se ponasaju razlicito. Neki su odgovorniji, ne otpustaju radnike ili otpustaju samo one radnike koji su vezani za prestanak obavljanja djelatnosti ili gubljenja trzista. Neki su pak neodgovorni i cak govornom porukom obavjestavaju radnike da vise nece raditi.
Gdje je pravda? Nije na jednom mjestu i ne moze se reci da postoji generalno pravilo. Za sada, a vjerovatno i ubuduce ce sve biti naslonjeno na Zakon o radu, kolektivne ugovore i pravilnike o radu kao interne akte.
Sta kaze Zakon o radu?
Zakon o radu FBiH (Sl. novine FBiH broj 26/16) je clanom 94. propisao načine prestanka ugovora o radu
a. smrću radnika;
b. sporazumom poslodavca i radnika;
c. kad radnik navrši 65 godina života i 20 godina staža osiguranja, ako se poslodavac i radnik drugačije ne
dogovore;
d. kada se na osnovu evidencija utvrdi da radni odnos radnika traje 40 godina, ako se poslodavac i radnik
drugačije ne dogovore;
e. danom dostavljanja pravosnažnog rješenja o priznavanju prava na invalidsku penziju zbog gubitka radne sposobnosti;
f. otkazom ugovora o radu;
g. istekom vremena na koje je zaključen ugovor o radu na određeno vrijeme;
h. ako radnik bude osuđen na izdržavanje kazne zatvora u trajanju dužem od tri mjeseca – danom stupanja na
izdržavanje kazne;
i. ako radniku bude izrečena mjera bezbjednosti, vaspitna ili zaštitna mjera u trajanju dužem od tri mjeseca – početkom primjene te mjere;
j. pravosnažnom odlukom nadležnog suda, koja ima za posljedicu prestanak radnog odnosa.
Kratko cu pojasniti dva najcesca oblika prestanka radnog odnosa u trenutnoj situaciji uzrokovanoj COVID 19:
- Sporazumni prestanak radnog odnosa – zaposlenik podnose pismeni zahtjev poslodavcu za prestanak radnog odnosa, otkazni rok je najmanje 7 dana i u ovom slucaju zaposlenik nema pravo na naknadu sa Zavoda za zaposljavanje.
- Otkaz ugovora o radu od strane poslodavca – poslodavac donosi Odluku o otkazu ugovora o radu uz obrazlozenje. Ukoliko se radi o situaciji uzrokovanom COVID 19 i ukoliko se poslodavac odluci da da otkaz zaposleniku iz ekonomskih razloga (gubljenje trzista, nemogucnost obavljanja djelatnosti i sl.), zaposlenik ima pravo na naknadu sa Zavoda za zaposljavanje. Poslodavac je obavezan da ispostuje otkazni rok od najmanje 14 dana. Takodje, poslodavac je obavezan po normalizaciji poslovanja ponuditi tom ili tim radnicima pravo prvenstva kod zaposljavanja.
Da li je pravedno? Ne treba generalizovati. Puno faktora moze uticati na odluku poslodavca da raskine radni odnos sa zaposlenikom: nemogucnost obavljanja djelatnosti, gubljenje trzista, prevelika kreditna zaduzenost, nelikvidnost, … Naravno da ima losih primjera, gdje poslodavci daju otkaz bez da sagledaju bilo kakvo drugo rjesenje. I naravno da ima opravdanih slucajeva, koliko god cete me razapinjati sto ovo pisem.
Moze biti da je zaposleniku bolje da prima naknadu sa Zavoda za zaposljavanje i da ima zdravstveno osiguranje nego da ostane prijavljen i da taj isti poslodavac ne bude u mogucnosti da plati doprinose i isplati placu.
Treba pokusati biti realan i ne razapinjati odmah poslodavce ako cujemo da su zaposlenicima dali otkaz. Obicno ovakve komentare cujem i procitam od ljudi koji nikada nisu imali vlastiti biznis. Oni su redovni zvizdaci na sve moguce i nemoguce teme o poslodavcima i biznisu.
Pa kad ste svi tako pametni, onda se lijepo usudite registrovati biznis, placati poreze, isplacivati place, placati fiksne troskove (zakup, telekomunikacije, elektricna energija, internet, softverska podrska, tekuce odrzavanje, …), u periodu kada je likvidnost otezana. Ne treba ni pominjati PDV koji se, ako je poslodavac uvoznik mora platiti pri uvozu, pa tek onda priznati kao pretporez, ili obavezu placanja PDV-a na nenaplacenu realizaciju.
Treba izaci iz kutije, izaci iz generalizovanja i pokusati, bar pokusati napraviti hologram vlastite kompanije i COVID 19 situacije.
Za kraj – zastitite svi svoja prava i ispunite svoje obaveze prema vazecim pripisima, ali prije svega kao covjek, sa koje god strane da stojite, radnika ili poslodavca.