Prije svega, napominjemo da cesija, kao jedan od posebnih načina izmirivanja obaveza propisanih Zakonom o obligacionim odnosima, predstavlja pravni posao u kome dolazi do promjene povjerioca, u kome sadašnji  povjerilac ugovorom zaključenim sa trećim licem ustupa ovome svoje potraživanje. U vašem  slučaju, pak, dolazi do promjene dužnika, što  može biti regulisano samo dogovorom između starog i novog dužnika po osnovu ugovora o asignaciji ili ugovora o preuzimanju  duga, a povjerilac (vaša firma, u slučaju iz upita) se treba o tome samo obavijestiti (ukoliko se radi o ugovoru o asignaciji), odnosno i dati pismeni pristanak (ukoliko se radi o ugovoru o preuzimanju duga).

U svakom slučaju, iz navedenog u vašem upitu proizilazi da je novi dužnik djelimično izmirio obavezu ranijeg dužnika (a iznos u kojem će biti izmirena obaveza je trebao biti dogovorena ugovorom između dužnika), a da za preostali dio potraživanja vi i dalje teretite starog dužnika, tj. da ja potraživanje od njega (uplatom od novog dužnika) samo djelimično „zatvoreno“ u vašim knjigama, tako da preostali dio potraživanja i dalje ostaje evidentiran. Dakle, za dio neizmirene obaveze vi i dalje teretite svog kupca (starog dužnika), jer je novi dužnik samo djelimično izmirio njegovu obavezu. Za preostli iznos potraživanja vi ne trebate izdavati kupcu nikakvo knjižno terećenje, jer je to potraživanja od njega već evidentirano na osnovu ranije izdate fakture, a sada po potpisanom ugovoru o izmirenju obaveze od novog dužnika samo djelimično izmireno. No, dužniku samo kao „podsjetnik“ da vam je on, u skladu sa zaključenim ugovorom, dužan izmiriti tu razliku. Međutim, ukoliko iz ugovora ne proizilazi da je stari dužnik obavezan da vam namiri tu razliku, on vam to formalno nije dužan namiriti čak ni ako mu izdate takvo knjižno terećenje.