Svi znamo šta je to kućni budžet. To su naši, porodični novci sa kojima raspolažemo, naši prilivi i odlivi iz novčanika (jednog ili više).
Prilivi su plaće, honorari i sve vrste zarada, iznenadne „donacije“ rodbine iz inostranstva (ko ima sreće), … tačnije – sav novac koji ulazi u kuću.
Odlivi su opozit, znači svi troškovi koji su plaćeni i koji se planiraju platiti u tom mjesecu. Od režijskih (el. energija, telefon, internet, ostale komunalije), hrana, odjeća i obuća, školarina, izlasci van, … tačnije – sav novac koji izlazi iz kuće.
Vjerovatno zbog profesionalne deformacije, volim „izvoditi“ bilans stanja i bilans uspjeha za kuću / porodicu kao cjelinu koja ima imovinu, potraživanja, novac, obaveze, pa i kapital. No, na tome se neću sada zadržavati. Ovim postom želim ukazati na značaj praćenja kućnog budžeta u finansijskom smislu, planiranja, upravljanja, štednje, …
Kao i država ili firma, i kućanstva finansijski funkcionišu na isti način. Imaju svoje prilive i odlive novca čija ih razlika stavlja u plus ili minus. U plusu se može razmišljati o ulaganju. U minusu se može razmišljati o vraćanju dugova, a vođenje kućnog budžeta, da se ne bi došlo u minus, dobar je početak.
Kako početi?
Za početak, zapišite sve mjesečne prihode (baš sve – platu, bonuse, stimulacije, kamate na štednju, povrat poreza, novčane poklone…). To je uglavnom i najlakši dio.
Teži dio nastupa kada je potrebno staviti na papir mjesečne izdatke. Većina će se lako sjetiti stanarine, izdataka za hranu, odjeću, režijskih troškova, goriva, popravki vozila, rate za kredit i sl. Problemi nastupaju kada treba zapisati one „sitnije“, usputne izdatke – a upravo u tom grmu se nalazi pravo malo blago novca koji se mogao pametnije potrošiti. Bitno je pratiti svaki, pa i najmanji izdatak. Na primjer, slučajno kupljen komad odjeće, izlazak u kino (uključujući i kokice 🙂 ) do kafe i kolača.
Vrlo vjerojatno ćete biti iznenađeni kumulativnim efektom upravo tih sitnih troškova, a možda i shvatiti da ste mogli lako uštedjeti za godišnji odmor da ste se odrekli ponekog kolača ili kafe na koji navratite tek onako – iz navike, da ste sporije vozili i niste platili kazne za prebrzu vožnju, da ste vodili računa o tome gdje se parkirate, da ste više koristili gradski prevoz ili išli na posao biciklom umjesto što plaćate gorivo i parking za odlazak na posao. Značajan broj tih usputnih izdataka koji “odnose” najveći dio novca upravo je u nepažnji i/ili brzom tempu života koji nam ne da dovoljno prostora da se racionalno odredimo spram određenog izdatka. Jednostavno – desi se.
Nakon par mjeseci praćenja strukture priliva i odliva novca iz kućnog budžeta, možete planirati.
Ukoliko niste ranije vodili evidenciju o kućnom budžetu, nemoguće je da realno napravite plan utroška sredstava, zato – prvo praćenje, a potom plan.
Međutim, odmah treba znati da planiranje troškova nije garancija da ćete se plana i pridržavati. Važno je napraviti realan plan, ne značajno restriktivan u odnosu na ranije „finansijsko ponašanje“ jer je teško očekivati da će se navike “ad hoc” promijeniti. To je proces. Znači – realan plan sa postepenim „rezanjem“ izdataka za koje smatrate da su nepotrebni i da na tim segmentima treba štedjeti.
Gdje se najčešće griješi u vođenju kućnog budžeta?
Nerealna procjena
Kada se radi kućni budžet on obično sadržava dvije glavne komponente – planiranje izdataka za svakodnevne potrebe i planiranje štednje radi nekih budućih ulaganja. Ukoliko ste postavili nerealnu raspodjelu sredstava za izdatke i sredstava namijenjenih štednji to vjerojatno neće funkcionisati. Važno je redovno pratiti potrošnju, tako da uvijek možete prilagoditi svoj proračun (tzv. rebalans budžeta).
To se može pratiti redovnim i predvidljivim troškovima, kao što je mjesečna rata kredita, ali nemojte zaboraviti ostaviti prostora i za varijabilne izdatke (osiguranje automobila, priprema djece za školsku godinu, pokloni prijateljima i sl.). Prilikom sačinjavanja plana je bitno da uvijek ostavite određeni procenat za vanredne troškove (npr. 10% prihoda), jer ama baš sve izdatke u planu ne možemo predvidjeti. To je neka vrsta „rezerve“.
Cilj vođenja kućnog budžeta?
Najbolje je da kućni budžet vodite na mjesečnoj osnovi, ali da pored njega imate dugoročniji plan (kvartalni, godišnji). Veoma bitno je da ima dugoročni „aspekt“ jer kroz njega definišete, tj. u njega ugradite cilj, koji može biti: štednja za školovanje djeteta ili odlazak na godišnji odmor, kupovina automobila, stana, ili jednostavno – štednja.
Ako nemate financijske ciljeve ili cilj, teško možete vidjeti njegovu svrhu, ostati motivisani i uspjeti.
Kako sam na početku rekla, za vođenje kućnog budžeta i njegovo planiranje možete koristiti bilježnicu, olovku i gumicu (i kalkulator 🙂 ). Međutim, za one koji vole da to rade na brži način mogu poslužiti neke od sljedećih aplikacija.
Na LINKU je aplikacija koja se zove Kućni budžet. Jednostavna je za praćenje. Za početak je potrebno da se registrujete, a sve dalje upute imate na stranici.
Druga aplikacija koju možete koristiti je na LINKU i sačinjena je kao Excel tabela, koju možete preuzeti sa linka – Kalkulator kucnog budzeta. Jednostavna je, takođe, i sačinjena iz više excel sheet-ova koji uvezuju sve elemente kućnog budžeta.
Imate takođe i aplikaciju koju možete preuzeti sa Google play, koja se zove Menadžer troškova i prati prilive i odlive kućnog budžeta.
Autor: Sanela Agačević
Fotografija preuzeta sa www.freedigitalphotos.net
Izvori:
www.budzet.rs
www.kalkulatorkucnibudzet.com
https://play.google.com/store/apps/details?id=mediavision.handwallet&hl=hr
