Elektronska trgovina krije mnoge opasnosti, koje se mogu izbjeći uz malo pažnje i truda.
Elektronska trgovina i elektronsko bankarstvo se vjerovatno suočavaju sa najvećim protivnikom sa kojim su se susreli od svog osnivanja – potencijalnim gubitkom korisnika.
Istraživanje američke agencije za telekomunikacije je pokazalo da gotovo polovina Amerikanca odbija da koristi usluge bilo kojeg vida trgovine i finansijskih transakcija putem interneta zbog straha od gubitaka podataka i krađe identiteta.
Kako se radi o tržištu koje prednjači u elektronskom bankarstvu i elektronskoj trgovini, to bi mogao biti veliki udarac za te grane industrije.
Stručnjaci govore da je strah američkih korisnika opravdan, ali i prilično zanemariv uz odgovarajuće postupke zaštite.
“U svakom trenutku postoji rizik da lični podaci dođu u ruke malicioznih korisnika. Postoji jedna stara izreka: ‘Samo ugašen kompjuter je siguran kompjuter'”, ističe Feđa Koluder, stručnjak za informacijsku sigurnost Raiffeisen Leasinga BiH. On navodi da ne samo da je opravdan strah američkih korisnika, nego i korisnika iz svih dijelova svijeta.
‘Slaba karika’
“Čovjek je najslabija karika u lancu sigurnosti, pa tako svaka od kompanija može biti žrtva hakerskog upada ili interne sabotaže kako bi privatni podaci došli u ruke malicioznih korisnika.”
Kada je sigurnost za online trgovinu u pitanju, cjelokupan proces sigurnosti, odnosno odgovornosti se može podijeliti na dva dijela: sigurnost na klijentskoj strani i sigurnost na strani kompanije koja pruža uslugu e-bankinga, online trgovine i sličnih usluga, dodaje stručnjak za informacijsku sigurnost.
Prvi i osnovni korak kreće upravo od samog korisnika, odnosno sigurnosti sistema koji klijent koristi i njegova informatička obrazovanost, odnosno svijet o potencijalnim opasnostima.
“Klijenti moraju biti upoznati sa osnovnim sigurnosnim prijetnjama prilikom korištenja navedenih servisa, a to uključuje da prilikom online plaćanja prepoznaju phishing stranice (stranice putem koji se pokušava doći do osjetljivih korisničkih podataka), da koriste i čuvaju kompleksne lozinke za pristup servisima, prate propise kompanija koje pružaju tu vrstu usluge i koriste sisteme na kojima su implementirate zaštite i sigurnosne nadogradnje u cilju sprečavanja instaliranja malicioznih programa koji mogu naštetiti korisniku.”
Sa druge strane, kompanije koje pružaju usluge online transakcija moraju provesti rigorozne mjere kontrole i zaštite ličnih podataka, koje su usklađene strogim sigurnosnim standardima.
Kako se danas kompletno poslovanje brojnih kompanija zasniva na korištenju interneta te više nego ikad vrijedi izreka “vrijeme je novac”, u sisteme zaštite se ulažu veliki resursi.
Ulaganje u sigurnost
Koluder ističe da trend online transakcija definitivno neće biti u fazi mirovanja, te da se zbog toga konstantno radi na uspostavljanju sigurnosnih procedura i protokola za razmjenu podataka i čuvanje istih.
“Sigurno će se razvijati novi sistemi zaštite i unapređivati standardi kako bi dobili što sigurnije okruženje.”
Komunikacijski savjetnik i politički konsultant Marko Rakar navodi da su online bankarstvo i online sučelja kojim korisnik pristupa podacima često najsigurniji dijelovi cijelog bankarskog sistema, jer počivaju na industrijskim standardima koji su razvijani doslovce desetljećima, što ukazuje da mjesta za veliki strah nema uz odgovarajuće predostrožnosti.
“Korištenje online usluge je neusporedivo sigurnije od odlaska u banku ili dućan, gdje postoje desetine raznih opasnosti koje vrebaju, od neopreznih biciklista, vozača koji će vas zgaziti na pješačkom prijelazu, sve do pljačkaša banke ili nesavjesnog službenika banke koji je odlučio opljačkati upravo vas”, ističe stručnjak iz Hrvatske.
Sama industrija elektronskog trgovanja se, prema njegovom mišljenju, ne bi trebala previše brinuti zbog istraživanja provedenog u Sjedinjenim Američkim Državama.
Budućnost e-trgovine
“Možda 45 posto ljudi ne voli koristiti internet trgovinu, ali to i dalje ne znači puno, jer ako znamo da 30 posto ljudi nema uopće pristupa internetu, dok jedan solidni dio ima vrlo konzervativni pristup, preostalih 55 posto to više nego nadoknadi”.
Rakar smatra da se ne treba previše obazirati na 45 posto ispitanika koji ne žele koristiti online transakcije, jer oni objektivno nemaju izbora i prije ili kasnije će biti prisiljeni uključiti se na internet i početi kupovati iz jednostavnog razloga što alternative za pojedine robe ili usluge više neće biti.
Upravo zbog toga smatra da je svijetla budućnost online trgovine.
“Ne vidim da trend korištenja interneta i internetske kupovine na bilo koji način usporava ili ide u nazad. Nema nikakve opasnosti da će se to dogoditi i ako je nešto sigurno, onda je to da će upravo internet i lakoća poslovanja koju internet sa sobom donosi povećati trgovinu, komunikaciju i pomoći cijelom svijetu, pa posljedično i nama i našoj regiji da napreduje.
On ističe da nije pitanje može li nam internet pomoći, nego je pitanje šta mi moramo napraviti da iskoristimo potencijal koji nam stoji na raspolaganju do maksimuma.
U Bosni i Hercegovini je prodaja putem interneta regulisana Zakonom o zaštiti potrošača (“Službeni glasnik BiH”, br. 25/06 i 88/15) koji možete preuzeti na linku – ZAKON O ZAŠTITI POTROŠAČA U BIH
Fotografija preuzeta sa: www.pixabay.com
Izvor: www.aljazeera.net i Zakon o zaštiti potrošača u BiH (“Službeni glasnik BiH”, br. 25/06 i 88/15)
