Prvo slovo, prvi broj, prva petica, ali i jedinica. Nije teško dokučiti o kome se radi, nama svima dragim bićima, urezanim u sjećanju, našim Velikim Ljudima, učiteljima i učiteljicama.
Otvorili su nam magična vrata pisanja i čitanja, nudeći pregršt knjiga kojim ćemo se nadograđivati i ukrašavati. A tek kada smo prvi put sabrali dvije jabuke i naučili da se kruške i jabuke ne zbrajaju. 🙂 , to je tek bila maštovita priča o čarobnim brojevima. Računanje novčanica smo, vjerujem, svi brzo savladali 🙂
I tako, od prvih učitelja i učiteljica smo svi dobili najljepša znanja kojim širimo pogled u svijet. Oni su naši ključevi za usavršenja.
Poslije su došli nastavnici, profesori, uz koje smo također rasli, tražili znanja i bogatili se.
Kada razmišljamo o školskim i studentskim danima, “grijanju” stolice, neprospavanim noćima, malim đonovima, osmijesi se razvuku. Pa zašto da učenje i izučavanje završi sa školama i fakultetima? Učimo dok smo živi. Učimo, ali i dijelimo znanje. Učenje podmlađuje i uveseljava dušu.
Svim učiteljima, učiteljicama, nastavnicima, nastavnicama, profesorima, profesoricama, želimo sretan Svjetski dan učitelja.
Pripremila: Sukejna Čaplja
